Uvod

Organizacija

Povijest lovačkog društva

Kada bi htjeli odrediti početke bavljenja lovom na ovim prostorima bilo bi potrebno vratiti se na početak ljudske civilizacije u vrijeme dok su se ljudi lovom bavili kao načinom preživljavanja.

Naravno ovdje ćemo se bazirati na lov kao djelatnost u skladu sa današnjim principima lovstva, gdje se čovjek lovac bavi uzgojem; zaštitom pa tek na kraju lovom divljači i korištenjem njenih dijelova. Povijesno lov je zapravo bio prvi poticaj za red i razmišljanje čovjeka - lovca kako bi na lakši način došao do svog plijena, lovine i hrane, zbog lova čovjek razvija oružje, što mu je prvi poticaj za rad s ciljem lakše budućnosti. Promatrajući lov sa tog aspekta svakako je upravo ta želja da nadmudri plijen, čovjeka tjerala da stalno ide naprijed i postane ono što je danas. O tim davnim vremenima ima malo materijalnih dokaza ,ali na ovim prostorima imali smo sreće da je prilikom ukapanja cijevi za vodoopskrbu naselja Omišalj u samoj jezgri grada Omišlja nedaleko od župne crkve pronadena kamena sjekira, upravo iz tog pred povijesnog doba. Cjelina je znak da su tu i tada živjeli ljudi, ali mi lovci smijemo misliti da su njome nešto i lovili. Takoder iz još ranijih dana u spilji Biserujki pronadeni su ostaci spiljskog medvjeda što nam pojašnjava zašto medvjeda i danas imamo na otoku Krku, bez obzira na odstrel( više od 10 grla) i proganjanje konstantno živi na otoku posljednjih 20-tak godina.

Očito su ovi prostori u doba spiljskog medvjeda po timu staništa bili slični današnjim uvjetima nego uvjetima koji su vladali posljednjih više stotina godina, a počeli su se mijenjati krajem '80-ih godina prošlog stoljeća, a puštanjem poljoprivrede i odlaskom ljudi sa svoje grude.

Upravo zbog promjene staništa kroz poznato nam vrijeme mijenjale su se vrste divljači koje su bile interesantna lovina lovcima ovog kraja. Sam početak organiziranog lovstva vezujemo uz 1924. godinu kada su se 5 - 10 ljudi odlučili organizirati lovačko društvo "Šljuka" Omišalj. Budući je tada teritorij općine Omišalj zauzimalo područje katastarskih općina: Sveti Vid Miholjice i Omišalj sve do danas u isto društvo upisuju se stanovnici mjesta Omišalj; Sveti Vid i Njivice.

U to doba lovci su lovili stalne vrste: zeca, jarebice, kamenjarke, trčke i kune bjelice, a od prolaznih sve vrste močvarica naročito šljuke; patke i guske. Tada je lovac definitivno lovio najviše ono što je bilo najbrojnije i ono za što mu je trebalo najmanje streljiva koje je bilo veoma skupo, a i teško dostupno. Oružje i municiju su tadašnji lovci uglavnom nabavljali zahvaljujući tome što su ljudi ovoga kraja bili pomorci koji su putovali i donosili robu iz cijeloga svijeta. Najbrojnije vrste divljači na ovim prostorima od vremena osnutka prvog društva do 80-tih godina bile su: zec, jarebica i šljuka bena. Nakon osnutka društva '30-tih godina prošloga stoljeća pa sve do 2. svjetskog rata lovozakupnik lovišta općine Omišalj bio je gospodin Gorup iz ugledne i jedne od najmoćnijih obitelji iz Rijeke.

On je lovio uz pomagače i nosače najviše šljuke i jarebice, a zeca je dopuštao loviti i domaćim lovcima budući su tada zeca tretirali kao štetočinu. On je 1935. godine prvi puta na otoku Krku ispustio fazana (na lokaciji "Kafka"). Osobno ih je ispustio gospodin Nikola Marčić, a kako je on govorio druge godine su fazane ustrijelili i u Baški, ovo svjedoči koliko su dobri uvjeti na otoku Krku tada bili za uzgoj sitne divljači. Lisica nije bilo, kune se lovilo do iznemoglosti jer je jedna kožica kune imala vrijednost male krave buše, a sve je bilo obradeno motikom i plugom bez pesticida i herbicida. Fazan je zbog svog atraktivnog izgleda svakako uz jarebice kamenjarke ( koje su tada bile i preobične budući da ih je bilo u svakoj parceli jato) trčke, zeca i šljuke bila najlovljenija divljač sve do današnjeg dana. Na ovim prostorima značajan je bio lov na divlje patke i guske i sve ostale močvarice koje su se tada lovile. (Gospodin Gorup npr. odstrijelio je labuda u "Lokvišćima" koji se nalazi prepariran u prirodoslovnom muzeju u Rijeci.)

Močvarice su na ovim prostorima imale idealne uvjete jezero, poplavno "Poje" (danas se tu nalazi Dina) i poplavni "Lug", a najvažnija uvala "Sepen" gdje je kanal iz polja ulazio u more donoseći raznu hranu i uvala je veoma plitka što omogućava hranjenje u periodu kada sve zamrzne okolo. Danima jake zime, bure i snijega po pričama starijih lovaca ovoga kraja gospodina Marčić Nikole, Prpić Vlatka i Dujmović Antona u uvali Sepen bilo je na desetke tisuća pataka i desetke tisuća gusaka. Kažu da je bilo dana kad je cijela uvala bila crna od pataka i gusaka. Šljuke su uvečer na preletu u "Polje" dolazile iz svih krajeva ( sa Cresa, Kostrene i otoka) budući su uvjeti bili idealni, 70-tih godina znali su na preletima više lovaca ispucati na stotine patrona. Kasnije 80-tih i 90-tih godina broj zečeva i fazana sve je manji, a jarebice su na rubu nestanka. Sve ovo ne zbog lova već zbog velikih promjena koje su nastupile u staništu. Sve poljoprivredne površine napuštene su i polako zarastaju. Stanište sve više pogoduje srni koja se takoder kao zec prije drugog svjetskog rata dosta neprijateljski dočekivali po otoku, za razliku od ovih predjela gdje se od prvih njenih pojavljivanja tretirala kao plemenita divljač, a većina naših starih lovaca nisu je nikada niti htjeli odstreljivati tako da su mogli,a nisu u srnu nikada pucali. Za isto im hvala, jer danas,a naročito 80-tih i 90-tih godina srna ima u izobilju i polako postoje glavna vrsta divljači u lovištu, početkom 2000. godine promjene u staništu su još veće tj. sve poljoprivredne površine potpuna su šikara, a negdje već i šuma pa dolaze zlatna vremena za divlje svinje. Koje su danas najlovljenija vrsta divljači. I svinja je pored srne i zeca jako neprijateljski dočekivana od strane poljoprivrednika pa čak i od političara tako da svinje lovimo cijele godine sve spolove i sve uzraste.

 

 

 

 


LD Šljuka 1924 Omišalj © 2011. Sva prava pridržana.